Često me ljudi pitaju mogu li ih naučiti da budu kreativni(ji)… Prvi put kada sam čula to pitanje, moram priznati da mi je bila knedla u grlu i ono kako misliš da te naučim kreativnosti, pa ono to imaš ili nemaš… No s vremenom sam, propitujući sebe i svoje obrasce ponašanja u raznim situacijama, došla do zaključka da je to itekako moguće.
Znate onu djecu koja postavljaju puno pitanja? Sada si sigurno mislite, hahahah Irena, misliš svu djecu… E pa kada želimo potaknuti kreativnost, stavljamo se u poziciju malog radoznalog djeteta, koje se svemu čudi, kojeg sve zanima i koje uvijek ima još samo jedno pitanje.
Jednostavno, budimo svjesni da o niti jednoj temi na ovome svijetu ne znamo sve i uvijek se možemo zapitati još jedno što, zašto ili kako? Pronalaženjem odgovora na ta pitanja širimo bazu pojmova u našoj svijesti, te među ostalim, dolazimo do zaključaka što je to što nas zanima, a o čemu ne želimo više istraživati ni slova.
Sada kada znamo koje teme nas zanimaju, kopamo dublje. Dodatno se bavimo novim pojmovima, ali ponajviše gledamo kako je sve to što nam je u polju, međusobno povezano. Koje su uzročno-posljedične veze odgovorne za što? Gdje ide koja grana? Gdje se što s čime spaja?
Uzmimo neki film koji bismo okarakterizirali kao inspirativan… Razmislimo što je to zbog čega nam je ovaj film bolji od nekog drugog? Koji lik nam je bio najzanimljiviji? Zašto baš taj, a ne neki drugi? Koji odnos vas je posebno zainteresirao? Koja emocija vas je najviše vozila kroz film? Kako su izgledale scene, boja, svjetlo… Kako su se svi ti detalji u konačnici stopili u zaključak da vam je taj film baš sjeo?
Ili ako više volite glazbu, sjetite se neke omiljene pjesme… Ajmo vidjeti zašto vam je ta pjesma top… Sjetite se riječi i priče koju priča, kako i zašto se povezujete s njom? Koji je lik protagonist? Što mu se događa? Koja je emocija prisutna? Koji instrumenti sudjeluju? Koji dio priče oni preuzimaju i podržavaju? Zašto autor priča baš tu priču…
Možemo tako u nedogled… no poanta je jasna… u svemu što vas okružuje i inspirira, otkrivajte detalje, kopajte dublje, vidite sve sastavne dijelove, kako su spojeni i zapitajte se zašto baš tako. Takvim konstantnim kritičkim promišljanjem o svemu, prestajemo biti samo sakupljači informacija što nam je zanimljivo, nego idemo u postavke zašto je nešto zanimljivo i kojim procesom se do toga dolazi.
Nakon nekog vremena uvidjet ćemo određene obrasce koji će nam postati svojevrsni putokaz u odgovaranju na neka nova pitanja… A najljepše je kada shvatimo da je zaista sve povezano i da nas zaključak iz jedne teme može potaknuti na razmišljanje o nekoj sasvim drugoj temi i dovesti do otkrića u trećoj temi…
Naravno, nije sve baš tako jednostavno… za sve ovo su potrebni vrijeme, trud i praksa, kao i kod svake vještine. Jer kreativnost to u svojoj suštini i jeste – vještina. Zato je važno da je širimo konstantno u svim aspektima svog života, prvo kroz svjesnost da nešto je takvo kakvo je, a onda kroz proučavanje zašto i kako je takvo…
Poliranjem tog vezivnog tkiva brže će nam se paliti lampice kada se za to pokaže potreba i lakše ćemo kreirati neke nove poveznice i priče koje želimo prenijeti.