Realnost resursa i kako živjeti s njom
U potrazi za promjenom ili usvajanjem nečeg novog uvijek se spotaknemo o faktor resursa. Što nam je uopće potrebno da bismo pokrenuli proces, a što da bismo ga doveli do kraja? Imamo li ono što nam treba da bismo uspjeli?
Činjenice o resursima koje nas često muče
Vrijeme
Protiv činjenice da dan traje 24 sata, od kojih bismo 8 trebali spavati, ne možemo ništa.
Odgoj djece, briga za roditelje, kvalitetno vrijeme provedeno s partnerom, održavanje doma, hobiji, sport… sve to u nekoj optimalnoj dinamici treba uključiti, ako ne u dnevni onda svakako u tjedni raspored. Bez kalendara – fizičkog, ili ipak praktičnije digitalnog, to je gotovo nemoguće.
Kada biste uz sve to trebali biti kreativni, poduzetni, ambiciozni ili što god život u ovom času od vas traži?!
A ono, što da vam kažem…. Nije vam lako…
Novac
Kada su budžeti u igri, možemo negdje pretočiti iz jednog u drugo, ali naša financijska situacija je u određenom trenutku takva kakva je.
Para imamo koliko imamo, naš životni stil neće se promijeniti preko noći, a ove fore s dobitkom na lutriji nisu isključive, no šanse su suludo tanke da bi na njih računali… Što imaš s tim klimaš.
Znanje i iskustvo
Mi smo takvi kakvi jesmo – s toliko znanja, iskustva, poznanstava koliko imamo.
Do sada proživljeno vrijeme iskoristili smo najbolje što smo mogli i znali – obrazovali smo se formalno i neformalno koliko smo mogli i htjeli, bili dio raznih kolektiva, naučili raditi to što znamo i realno, sve je to dio neke prošlosti koju ne možemo mijenjati. Stoga prihvatimo je takvu kakva je. I dapače osvijestimo kako je to sve skupa neponovljivi splet događaja i doživljaja koji nas čini jedinstvenima.
I što je svim tim resursnim činjenicama zajedničko?!
Imanje. Imamo sve što nam je potrebno da bismo krenuli. Dapače, već smo samom idejom da bismo mogli započeti neku novu priču pokrenuli proces kojim ta naša ideja u jednom trenu može postati stvarnost u punom profilu kako smo si zamislili.
A kada je bilo koji resurs u pitanju uvijek će nekome biti lakše po pitanju jednog, teže po pitanju drugog… no u svemu tome je važno da se uopće ni ne uspoređujemo – već pogledamo u sebe i oko sebe i kroz zahvalnost shvatimo koliko toga imamo i možemo.
Vrijeme i prioriteti
Koliko god obaveza stoji u dnevnom/tjednom/mjesečnom rasporedu na nama je da među njima odredimo prioritete i odlučimo što je presudno da se riješi, što bi bilo dobro, ali ne i neophodno, a što može pričekati ili se ni ne treba dogoditi.
Uvijek imamo pravo izbora. Na nama je da krojimo svoju sadašnjost i budućnost. Stoga preuzmimo odgovornost za sve što radimo i ne radimo. A svaki dan imamo novu priliku da biramo, što želimo – a što ne želimo ili ne želimo sada. Koliko ćemo se davati, a koliko ćemo primati…
Bez para je teže, ali nije nemoguće
Naravno da je lakše kreirati kada već imamo prostora za investiciju. Osjećaj sigurnosti i neopterećenosti financijama su divna stvar, ali njihov manjak ne znači da baš ništa ne možemo napraviti. Opet ovisi o tome što želimo stvarati, no svakako vjerujem da pričamo o nekim realnim okvirima.
Nisu samo novci resurs, sve što znamo i možemo sami ima ogromnu vrijednost, jer znanje nam nitko ne može oduzeti.
A što je s ljudima? Ima li u blizini netko tko bi bio voljan pomoći? S kojim dijelom plana? Strateški ili operativno?
Pretpostavljam da imate plan…
Svi smo učitelji i vječni učenici
Ono što nas također često muči, pogotovo ako imamo zdravu dozu samokritičnosti, a još gore ako imamo traumu da nismo dovoljno vrijedni, je manjak kompetencije. Ma šta ja to znam da bi nekome propovijedao… ma što ću ja nekoga naučiti, koga briga što ja imam za reći, ma nisam ja za to…
Zvuči poznato?
Osobno, uvijek se iznova mučim s tim pitanjima, ali opet s druge strane trebamo biti realni i svjesni onoga što imamo i znamo. Sjetimo se koliko smo vremena i energije uložili u određena znanja i vještine. Koliko smo razmišljali, isprobavali, zaključivali… Činjenica je da znamo puno više od onih koji toj temi nisu posvetili pažnju… S druge strane, naravno da znamo manje od onih koji su svu svoju energiju i vrijeme utrošili u tu jednu temu, ali opet znaju manje na nekim drugim poljima.
Ono što je važno je da osvijestimo svoju jedinstvenost – nema dva čovjeka s istim setom znanja i vještina, nisu imali ista iskustva, porijeklo, okruženje...
Svi možemo nekoga nešto naučiti i svi imamo što naučiti od drugih – uvijek i zauvijek.
Učimo, rastemo, razvijamo se i svako jutro budimo drugačiji nego smo bili jučer, a značajno drugačiji nego smo bili prije godinu dana. Uživajmo u tome.
Promjena vs zahvalnost
Ono što je u svemu ovome možda najteže, je to da kada god želimo nešto novo unijeti u svoj život, nečeg starog se moramo odreći kako bismo stvorili prostor. Tako da, to je vjerojatno najbolje mjesto od kuda trebamo krenuti… čišćenje onog što nam ne treba i ne služi… a kada takve kategorije ne nalazimo, samo još jednom trebamo razmisliti treba li nam uopće ta promjena, to nešto novo ili samo malo više zahvalnosti za ono što već imamo.