Slušanje - osnova zdrave komunikacije

Komunikacija – dvosmjerni proces

Najlakše je otvoriti usta i pustiti da braindump izađe iz nas van… i nemojte me krivo shvatiti i to je nekad skroz OK, ali i za takve izljeve postoji vrijeme, mjesto i određeno društvo koje tome treba svjedočiti… u svim ostalim situacijama bilo bi dobro da se stavimo u neki okvir.

Uzimajući u obzir da je osnova komunikacije razumijevanje, onda ni ne možemo doći do zaključaka ako nemamo povratnu informaciju… a za to trebamo slušati i znati prepoznati što točno čujemo. No to je već sredina procesa, a u biti sve i započinje slušanjem.

Kako i zašto uopće dolazi do komunikacije?

Prvo, kroz naša osjetila dolazimo do neki opažanja… nešto nam se pojavi u polju – čujemo, vidimo, osjetimo… i onda krenemo stvarati neka razmišljanja i mišljenja. Onda kako bi onda bila „stvarnija“ izgovorimo ih na glas, ali u odabranom društvu. Pred pojedincima koji su važni, a upravo smo i tu prvu publiku odabrali slušanjem. Tko je kakav i koga bi ova naša razmišljanja mogla zanimati, od koga bismo mogli dobiti relevantnu povratnu informaciju?!

Ako je tema sport, sigurno o njoj ne želim pričati s nekime ko o tome ništa ne zna. Želim publiku koja će mi pomoći moje razmišljanje dići na viši nivo. U suprotnom tražim pažnju kroz koju samo želim da netko potvrdi moje fenomenalne zaključke… ali u tom slučaju riječ je o egotriperskom monologu, a ne dijalogu, odnosno komunikaciji.

Opet ni to ponekad nije loše, ali je važno da smo toga svjesni. Da znamo, da kroz takve razgovore ne širimo svoje znanje, vidike i mogućnosti, nego samo dobivamo vanjsku potvrdu onog levela do kojeg smo sami došli.

Dijeljenjem do napretka

Kada se otvorimo prema relevantnoj publici onda se izlažemo kritici i to nas može plašiti, ali to je jedini način da napredujemo. Dijeljenjem svojih razmišljanja i onda primanjem povratnih informacija i slušanjem što to točno znači, dobivamo nove inpute do kojih nismo sami mogli doći, u istoj jedinici vremena, te dolazimo do spoznaja koje su produkt kolektiva, odnosno komunikacije.

Razmjenom i ogledanjem u iskustvima i razmišljanjima onih koji su važni, uzdižemo se na viši nivo svijesti, znanja i mogućnosti… I tu je znači slušanje presudno.

Osluškivanjem do širenja publike

A ako želimo da naše ideje otkriju oni kojima se one još nisu našle u polju, o kojima nisu razmišljali, stvorili mišljenje… Onda opet prvo moramo osluškivati, da čujemo iz koje perspektive bismo mogli krenuti u prezentaciju naše ideje da bi toj novoj publici imale vrijednost i bile od značaja… Kako bismo im mogli pokazati zašto su važne, te ih potakli na razmišljanje…

I što onda radimo? Opet slušamo…. Koliko se kakve publike našlo prozvanom? Koje su bile reakcije? Koji su bili zaključci? Ovaj dio procesa ima trostruki značaj – dobivamo povratne informacije kroz koje učimo kako prenositi ideje novoj publici, te odmah dobivamo i test naših ideja kroz njihova pitanja, ali i mogućnost za napredak ako se netko od njih dosjetio nečeg što nama još nije palo na pamet.

Ne zaboravimo slušati sebe

Na kraju balade, tijekom cijelog procesa, svih dijaloga koje smo s raznim ljudima uspostavili, svih mišljenja koje smo uspjeli čuti i uvažiti, najvažnije je uvijek vratiti se sebi. Osluhnuti što sve to sada za mene znači? Koju vrijednost mi donosi? Je li se u meni, u mojim razmišljanjima, uvjerenjima… po putu nešto promijenilo?

I kada preberemo kroz svu tu šumu informacija, pustimo sve ono što nam više ne služi i otvorimo prostor za nešto novo… Otvorimo polje za primanje nekih novih ideja, stvaranje nekih novih razmišljanja i mišljenja koje ćemo kada sazriju podijeliti s onima kojima bi mogle biti od značaja.